Kao profesionalni trener, svakodnevno analiziram domaći i europski nogomet. Ono što zabrinjava jest vidljiv manjak igrača na hrvatskim terenima koji s lakoćom rješavaju situacije “jedan na jedan” čak i  “jedan na dva”. Tehnika driblinga i kreativnosti, nekada sinonim hrvatske škole nogometa, danas je rijetkost među mladima.

Uzroci: Propuštene senzitivne faze i pogrešni prioriteti

Iz svog iskustva i praćenja trenažnih procesa mogu potvrditi da je ključni uzrok nedostatka vrhunskih driblera sustavno zanemarivanje razvoja individualne tehnike u najvažnijim razvojnim fazama, posebno između 6. i 12. godine života. Nažalost, u praksi je prečesto fokus na rezultat, natjecanje i fizičku pripremu, dok se vrijeme za slobodnu igru, eksperimentiranje i razvoj vještina umanjuje na minimum. Posljedica svega toga je da igrači gube spontanost, odvažnost i sposobnost da rješavaju duele samostalno.

Rezultati: Manjak igrača koji stvaraju razliku

Takav pristup dovodi do toga da lokalni i nacionalni selekcijski procesi daju premalo tehnički superiornih igrača sposobnih „otključati“ obrane svojim potezom, driblingom ili lažnjakom. Analiza pokazuje znatno nižu uspješnost driblinga i individualnih akcija nego u usporedivim europskim sredinama.
Usporedba: Španjolski primjer motivacije i mentaliteta

Za razliku od Hrvatske, kod španjolskih nogometaša, posebice krilnih napadača, jasno se vidi kako njihov govor tijela i stav pokazuju spremnost i želju za situacije “jedan na jedan”. Primjerice, mladi igrač Lamina Yamal ( odmah u glavu pa najtalentiranijeg trenutno ) svojom igrom pokazuje želju i samopouzdanje da preuzme inicijativu i riješi duele na terenu. To je rezultat sustavne edukacije i trenerske podrške individualnoj kreativnosti i driblingu.
Preporuka: Povratak individualnosti kao nužnost

Ako želimo promijeniti domaći nogomet, preporučujem:

1. Otvoriti prostor za slobodnu, nestrukturiranu igru bez rezultatskog pritiska
2. Redovito uključivati specifične vježbe za dribling i duele “jedan na jedan” već od najranijih uzrasta
3. Educirati trenere o važnosti eksplorativnog pristupa i individualnog razvoja ( veliki utjecaj voditelja škola nogometa na kontrolu i provedbu strategije )
4. Promjenu paradigme u klubovima: vrednovati kreativnost i tehniku kao ključne kompetencije
5. Educirati vodeće ljude u klubu kako bi shvatili važnost teme

Hrvatski nogomet ima ogroman potencijal, no bez promjene metodologije i sustava vrednovanja ostajemo bez talenta koji mogu parirati, pa i nadmašiti europske konkurente.