Nisam danas htio pisati o Fermínu Lópezu, koji je ulaskom u drugom poluvremenu derbija protiv Espanyola oživio sredinu Barcelone, njegova energija, okreti i vertikalna rješenja dali su Barci puls koji je dugo nedostajao. No, prava priča jest Dani Olmo, fenomen kojeg ozljede ne lome, već samo pojačavaju njegovu veličinu.

Nakon mjesec dana izvan terena zbog problema s ramenom, ulazi u 70. minuti i čeka svoj trenutak. U 86. minuti odmjerenim i preciznim udarcem zabija gol koji ruši Espanyolovo uporište i osigurava tri boda. Katalonski portali pune su pohvala: "Regresó a tiempo", "tanto de bellísima factura", naglašavajući kako je njegov ulazak promijenio dinamiku utakmice gdje je Barça bila u podređenom položaju.

Što Olma čini posebnim? Njegov obrazac. Ozljede su ga pratile kroz karijеru, od Dinama, preko Leipziga, do Barce, ali svaki povratak donosi izvedbe dostojne najvećih. U ovoj sezoni, unatoč prekidima, već ima pet golova i dvije asistencije u 18 nastupa, a derbi je samo najnoviji primjer hladnokrvnosti pod pritiskom. Kao trener, vidim u njemu rijetku kombinaciju, tehničku briljantnost spojenu s mentalitetom koji ne traži postupnu adaptaciju, već odmah traži odgovornost.

Barcelona je u derbiju bila podređena momčad, spašena individualnim ubrizgavanjima kvalitete, Lewandowski zatvara u 90., ali Olmo otvara put, što ne umanjuje maestralnu izvedbu Fermina ( dvije briljantne asistencije, kao i nekoliko odličnih obrana bivšeg Espanyol-ovog vratara Garcie ) . U eri gdje se igrači štede zbog minutaža, on igra kao da svaka prilika mora ostaviti trag. Takvi su igrači ono što Barcu a i Furiju ( Španjolsku reprezentaciju )

[video width="1920" height="1080" mp4="https://ivicasolomun.com/wp-content/uploads/2026/01/VID_20260103_224921.mp4"][/video]

čini prepoznatljivim, oni koji nose dres s težinom povijesti i pretvaraju najteže trenutke u legende.