28. studenoga 2024.
I bogati plaču, zar ne!?
Trenutna situacija u kojoj se nalaze Real Madrid i Manchester City pokazuje koliko su čak i najmoćnije momčadi u nogometu ranjive, unatoč resursima kojima raspolažu. Prateći oba kluba godinama, diveći se njihovim različitim stilovima igre i pristupima, ne mogu se oteti dojmu da je ova sezona iznijela na vidjelo neke dublje probleme.
Igrači ovih momčadi očito su na rubu iscrpljenosti. Gust raspored natjecanja, koji uključuje ne samo domaće lige ( Premier league i La Liga ) i Ligu prvaka već i reprezentativne obaveze, očito je stvorio ogroman fizički i mentalni pritisak. Ozljede ključnih igrača (Rodri, De Bruyne, Kovačić, Stones, R. Dias…, Vinicius, Alaba, Carvajal, Militao… ) samo dodatno otežavaju situaciju, a upravo to je ono što me kao trenera najviše intrigira. Kako i kada momčadi s najdužom klupom počinju pucati? Logično je da dolazi do oscilacija u izvedbama kada se izgubi kontinuitet, ali je nevjerojatno koliko brzo to destabilizira i najbolje ekipe.
Guardiola i Ancelotti, oba trenera koje iznimno cijenim, nalaze se u nezavidnim pozicijama. Njihove trenerske sposobnosti nisu upitne, ali kad se suoče s vanjskim čimbenicima poput ozljeda, umora i emocionalnih promjena unutar momčadi, ni oni ne mogu čarobnim štapićem riješiti probleme. Tu dolazimo do pravog izazova: kako ostati vjeran svojoj nogometnoj filozofiji dok se pokušavaš prilagoditi okolnostima koje ti nisu naklonjene?
Real Madrid, kojeg smatram sinonimom za mentalnu snagu, sada mi djeluje ranjivije nego ikad. City, s druge strane, unatoč Guardiolinoj metodičnosti, ne pokazuje onu prepoznatljivu dominaciju. Čini mi se da je ovo trenutak u kojem se elitni nogomet suočava s vlastitim limitima – ljudskim i sustavnim. Nije pitanje budžeta ni taktike, već otpornosti i sposobnosti prilagodbe.
Čekam sljedeće poteze Guardiole i Ancelottija, kako će nositi s ovom situacijom? Njihova reakcija, više nego bilo koji pojedinačni rezultat, pokazat će koliko je njihov pristup održiv u svijetu gdje su očekivanja nevjerojatno visoka. Vjerujem da će njihovi odgovori na ove izazove oblikovati ne samo budućnost njihovih momčadi već i postaviti nove standarde za cijeli nogometni svijet.
Na kraju, možda najbolje opis situacije daje misao Ivana Gundulića:
„Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje.”
U nogometu, baš kao i u životu, sve je prolazno. Oni koji su danas u krizi, sutra će se možda vratiti na vrh, dok će oni na vrhu morati pronaći načine da tamo ostanu.
Vezani članci
Konzervatizam i Valentina Miletić
Nedavno sam naišao na izjavu svog kolege Samira Toplaka, koji je za vrijeđanje novinarke Valentine Miletić na utakmici Varaždina i Dinama okrivio konzervatizam. Moram priznati da me ta izjava zatekla. Kao netko tko je skloniji...
Propuštena prilika
Nekako ispod radara, prošlog petka, 21. ožujka 2025., Varaždin je imao čast ugostiti Zvonimira Bobana, jednog od najvažnijih figura u povijesti hrvatskog i svjetskog nogometa. Gostovanje se održalo na Sveučilištu Sjever u organizaciji Odjela za...
Još jednom hvala, Vatreni!
U sportu postoje pobjede koje slave narod i porazi koji bole, ali iza njih ostaju tragovi borbe, ponosa i zajedništva. Nakon što su Vatreni ispali od Francuske na jedanaesterce, u javnosti se pojavila lavina komentara,...
Za više objava posjetite moj
Blog